I. SučićŠto Rijeka želi?
.jpg.webp)
Vrijeme Čitanja: 4min | čet. 24.04.25. | 08:00
Mogli su nabujati, prestrašiti konkurente i poslati poruku, ali umjesto toga zaustavila ih je bijelo-plava brana koja gotovo pa nikome ovog proljeća nije radila probleme...
Na početku zimskog prijelaznog roka pisali smo o tome kako se naslov prvaka Hrvatske nudi ‘na izvol’te’, a da se vodeći trojac HNL-a natječe – tko ga više neće. Četiri i pol mjeseca kasnije promijenilo se nije ništa. Dinamo kiksa, Hajduk stisne copy/paste, Rijeka uzvikne – društvo, čekajte mene! Prilika kakvu je momčad s Kvarnera imala ove srijede je nevjerojatna. I vjerojatno je bila posljednja. Osijek je slavio (2-0), okončao svoju krizu i nogometaše lidera HNL-a natjerao da se zapitaju što će i kako dalje? Iako odgovor na to pitanje vjerojatno nemaju.
Prouči cjelokupnu ponudu za nogomet na Germaniji i zaigraj odmah (Igraj odgovorno, 18+)
Jer, nije poanta (samo) biti prvi, poanta je biti najbolji. Koliko god to nekima bilo teško za razumjeti. HNL nije Premier liga gdje prvo mjesto osigurava ogroman novac i gdje je klubovima primarni cilj (također zbog novca) ostvariti što bolji plasman u domaćem prvenstvu, HNL je liga u kojoj te, kad sezonu okončaš negdje pri vrhu, potapšaju po ramenu pa onda zažele sreću u Europi i dobar ždrijeb. Rijeka je nakon ovog kola ostala prva, ali više ne izgleda kao najbolja momčad. Ili kao najmanje loša. Čop ne daje ono što se od njega očekivalo, Oreč podsjeća na 'pojačanja' u eri prije Damira Miškovića, Menalo u klubu koji želi biti prvak mora biti jocker s klupe, Janković u posljednjih 10 utakmica ima jedan gol i jednu asistenciju, Djouahra igra privatne utakmice cijeli drugi dio sezone, a Radeljić se lomi jer ga nema tko zamijeniti... Rijeka je zimus prodala tri ponajbolja igrača, na ljeto će još tri (minimalno), ali problem nije prodaja ili nemogućnost zadržavanja određenih pojedinaca kada dođe zadovoljavajuća ponuda, problem je politika onih s vrha piramide kojima je prosjek – osobni izbor. Iako konkurencija krvari, Rijeka ne napada. Morski pas? Da, ali ove sezone ne Bijela psina, već Modrulj.
Često se nakon ovakvih ‘siromašnih’ kola zna citirati Ante Čačić i njegova izjava o ‘bodu bliže naslovu’. Rijeka nije bod bliže naslovu, ali jest jedno kolo. Smiješno zvuči, gotovo pa montipajtonovski, ali faktički je – istina. No, Rijeka više nije ‘najmanje loša’, Rijeka je sada postala lako dohvatljiva lovina. Koja je Dinamo na kraju tjedna mogla ostaviti na -10, a sada postoji realna mogućnost da će im Plavi doći na minus jedan. Hajduk? Oni su pak priča za sebe, ali njihova dva boda iz posljednja tri prvenstvena okršaja nitko nije kaznio. I – još uvijek žive.
Kad se zaustavi Fruk, zaustavit će se i Rijeka. A ako se kojim slučajem dogodi čudo pa onda stvarno klub s Kvarnera na kraju sezone bude ‘najmanje loš’, tada bi se svojem Maestru trebali podići spomenik. Đalović? Većini Riječana je blizak srcu, vidi se da voli Rijeku, živi za uspjeh i sve podređuje tome da igrači ‘dišu kao jedan’, ali... Iskustvo se ne kupuje, iskustvo se stječe. A Đalović je u nekim stvarima zelen da zeleniji ne može biti. I to je sigurno jedan od bitnijih razloga tih nevjerojatnih amplituda u igri Rijeke. Dakako, ne i jedini, jer nešto (puno) je i do igrača, kao i do ‘svi su na prodaju’ stava Uprave kluba.
Protiv Osijeka je Rijeka krenula sjajno. I bilo je tu dobrih momenata, ozbiljnih prilika, dva okvira gola, spektakularne obrane Malenice nakon udarca Fruka, ali... Tko te pita? Tako je Đalović govorio nakon polufinala Kupa, a sada se ista stvar može reći baš njemu. Tko te pita jesi li bio bolji ili ne, bitno je jesi li pobijedio? A, ono što mnogi zaboravljaju jest da dugoročni uspjeh, pobjede u kontinuitetu, povećanje tržišne vrijednosti igrača i bolje sutra cijelog kluba primarno dolazi kao plod dobrih igara, a tek onda nakon ‘tko te pita’ stila nogometa. Uostalom, pitajte Istru 1961...
Summa summarum je da je Rijeka zeznula. I da će se, ako ne uspiju u onome što (vjerojatno) svi u klubu žele, još dugo vraćati na ovu utakmicu. I na poteze u zimskom prijelaznom roku. Koje nije pametno propitkivati, još manje kritizirati, već se oni moraju samo hvaliti i na sve kimati glavom. U protivnom – vrata su zaključana, moblini uređaji ugašeni. Silenzio. Ha, dobro, možda tišina otkrije istinu o kojoj smo tada pisali, da se ove sezone moglo do naslova kao nikada, da je šansa bila sada i da – usprkos najjačim kartama i najboljoj poziciji za pokeraškim stolom (button), Rijeka je nekako uspjela napraviti da prije nego što se podijeli River, odnosno posljednja karta, sada je praktički svoje izglede da osvoji pot zvan HNL srozala na 33.3 posto.
Dinamo? Pobjeda sve mijenja. Premda ju je sada teško vizualizirati. Plavi znaju da im je ta utakmica potencijalno sve ili sigurno ništa, ali ako i jedni i drugi budu igrali kao ove srijede, tada je ‘nula’ sigurna oklada. A ona nikome ne odgovara. No, pitanje koje se nameće je - što Rijeka želi? Želi li duplu krunu, želi li samo Kup ili prvenstvo, žele li još jednu godinu zaredom imati ovako sjajno 'cash out' financijsko izvješće ili nešto drugo? Žele li biti besmrtnici ili tek prolaznici? I jesu li išta naučili od one prošle sezone kad su vozili u crvenom pa im je pred ciljem 'riknuo' motor? Ovo ne obećava, ali ako se sve na kraju svrši dobro, na sve turbulencije tijekom puta će se brzo zaboraviti. Tko te pita...
